Što u uredništvu magazina Stav misle da je Salman Rushdie britanski pisac iranskog porijekla mene, pravo da kažem, ne iznenađuje previše, jer potvrđuje utisak o niskoj razini opšte kulture koju Stavovi autori nastoje da nadomjeste arogantnom agresivnošću. Rushdie, naravno, nema nikave veze s Iranom, rođen je u Bombaju u junu 1947, nepuna dva mjeseca prije nego što će britanska Indija biti podijeljena na nezavisnu Indiju i nezavisni Pakistan, 14. augusta 1947. u ponoć, pa se njegov prvi roman zove Djeca ponoći (a ne Ponoćna djeca, što također možemo pročitati u Stavu). Ali ono što zaista zapanjuje jest prevod naslova njegovog najpoznatijeg djela The Satanic verses: vjerovali ili ne, za uredništvo Stava taj se roman zove Satanski stihovi. I dođe čovjeku da se zapita ima li muslimanskog uha u tom magazinu koji tako zdušno brani sve islamsko, a protiv islamofoba svih boja! Ne čudi me od Mustafe, ali me čudi od Filipa – barem on bi morao znati da ovdašnji muslimani (a uglavnom i ostali) ne znaju za Satana nego za šejtana, i da kuranska sureta nisu podijeljena na stihove nego na ajete. U ovom slučaju, radi se o ajetima 19-23 sureta »Zvijezda« (An-Nağm, LIII): prema islamskoj mitologiji, u osmoj godini prije hidžre šejtan (a ne Satan) je došapnuo Muhamedu ove ajete (a ne stihove) u kojima se posredno dopušta mnogoboštvo i nalaže poštivanje predislamskih božica al-Lāt, Al-‘Uzzä i Manāt. Ti su ajeti kasnije opozvani 52. ajetom sureta »Hodočašće« (Al-Ḥağğ, XXII).

Bilo bi, dakle, osnovano očekivati da svi govornici standardnog štokavskog, a naročito njegove bosanske varijante, a naročito muslimani, prevode naslov romana The Satanic verses kao Šejtanski ajeti a ne Satanski stihovi. Ipak, kada se sve zbroji, suprotna praksa Stava nimalo ne iznenađuje: klerofašistima u osnovi nije potrebno ne samo poznavanje predmeta koji frenetično napadaju, već ni onoga koji frenetično brane. I zato će svaka »odbrana islama«, u kakve se Stav s vremena na vrijeme neznalački upušta, biti samo još jedna uvreda za ovu veliku civilizaciju.