U razgovoru i izravnom obraćanju, oslovljavanje ne predstavlja problem — autor povodom čijeg smo se djela danas okupili za mene i za moju generaciju uvijek je bio, i ostaje, »gospodin profesor«. No kada o njegovom djelu govorimo u trećem licu, čak i u njegovom prisustvu, prihvatanjem te prakse nanosimo mu, na neki način, nepravdu. »Profesor Abdulah Šarčević« ili »akademik Abdulah Šarčević« samo na prvi pogled zvuči kao izraz uvažavanja i poštovanja, dok se ne sjetimo da govorimo o filozofu. A kako spominjemo filozofe? Čuje li se ikad »profesor doktor Paul Ricœur«, »profesor doktor Jürgen Habermas«, ili »profesor doktor Richard Rorty«… Svi su najznačajniji filozofi našeg vremena bili, ili još uvijek jesu, i profesori i doktori, mnogi od njih i akademici, no uz njihova imena ne spominjemo zvanja ni titule. Nije teško shvatiti zašto: reference ne trpe fioriture. Računa se na upućenost auditorija i na opštu kulturu.

Mi nemamo ni Ricoeura ni Habermasa, ali imamo ovog autora — referencu u južnoslavenskom historijskom prostoru. Dakle: Šarčević. U iskušenju sam da dodam »… koji je svojim djelom zaslužio da ga, kao i sve značajne filozofe, identificiramo samo prezimenom«, no to bi bilo pogrešno, jer više se ne radi o zasluzi, stvar je otišla mnogo dalje pa ja zapravo time samo konstatiram jednu činjenicu koja je u početku bila kulturna i društvena, ali se s vremenom približila statusu činjenice iz regionalne geografije: imamo Šarčevića, kao što imamo mnogo šumovitih planina.

U ovakvim prilikama, osim prigodnih slova, očekuje se zbor o djelu. Ja od toga odustajem, i siguran sam da nisam jedini. U tom pogledu, Šarčević je žrtva vlastitog uspjeha: to djelo je naprosto previše obimno i raznoliko a da bi se, bez ponovnog i sistematskog iščitavanja i sagledanja u novom kontekstu, u novoj »duhovnoj situaciji vremena«, mogao u kratkom prilogu ocijeniti njegov značaj. Stoga ću se, pred ovim skupom, zadržati samo na jednom aspektu Šarčevićevog djelovanja, aspektu koji je u krajnjemu neodvojiv od njegovih izvornih filozofskih doprinosa, ali se ipak može razmatrati zasebno. On je kod nas — a pod ovim »mi« ne mislim, naravno, samo na Bosnu i Hercegovinu — već desetljećima ono što Francuzi zovu passeur d’idées: intelektualac koji neku sredinu prvi upoznaje sa značajnim idejama i pokretima koji se razvijaju drugdje, i prvi ih uvodi u filozofsku i javnu debatu. A o tome mogu da govorim kao očevidac:

U jesen 1973. bio sam jedan od malobrojnih sretnika koji su, nakon prave trke s preponama, upisali studij režije na zagrebačkoj Akademiji za kazalište i film. I već na početku, neprijatno iznenađenje: u rasporedu predavanja stajalo je da četvrtkom slušamo hermeneutiku, a ja — s punih osamnaest godina! — nisam znao šta to znači. Upisao sam naziv kolegija u indeks, slovo po slovo, pazeći da ne pogriješim, i pritajio se do prvog predavanja, gdje se pokazalo da je hermeneutika teorija tumačenja i razumijevanja, i da smo mi prva generacija koja je sluša. Predavač je težište stavljao na tumačenje djela predstavljačkih umjetnosti, što je bilo prilagođeno našem studiju, a knjiga na koju se najčešće pozivao bila je Istina i metoda nekakvog Gadamera.

Prvom prilikom kada sam za vikend došao kući pohvalio sam se tim novim uvidima, u jednom širem krugu nesretnika koji nisu mogli da dobace do Zagreba pa su upisali studij filozofije na lokalnom fakultetu. Ali željeni efekat je izostao: naravno, Hans-Georg Gadamer, pa to Šarčević ovdje godinama predaje!  

Kad je već bilo tako, preokrenuo sam cijelu stvar, pa sam po povratku u Zagreb na prvom sljedećem predavanju usput primijetio (dosta blazirano, koliko sada mogu da ocijenim!) da je sve to s hermeneutikom u redu, i da tamo dolje, kod nas, Šarčević to već godinama predaje. No opet nisam nikoga impresionirao: našem predavaču je to, naime, bilo dobro poznato.

To je bio moj prvi susret s referencom Šarčević, autorom koji je u to vrijeme imao mnogo manje godina nego što ih ja imam danas, i sjetio sam se da sam ja zapravo već bio registrirao njegovo ime, na naslovnoj strani knjige zagonetnog naslova Sfinga Zapada, objavljene u Razlogovoj biblioteci, i koja se u to vrijeme mogla vidjeti u izlozima zagrebačkih knjižara.

A priča s Gadamerom dobit će svoj epilog koju godinu kasnije, kada se u biblioteci Logos, i Šarčevićevim nastojanjem, pojavi Istina i metoda. Već sam bio postao saradnik Logosa, pa sam uz malo ubjeđivanja uspio da izvučem jedan besplatan primjerak koji sam — sada već apsolvent — odnio na Akademiju, za knjižnicu, kao skroman prilog Sarajeva Zagrebu, da olakšam život studentima koji se prvi puta susreću s hermeneutikom, s usmenom preporukom da, ako baš nemaju vremena, mogu pročitati samo Šarčevićev pogovor, i da je to sasvim dovoljno.

Nedugo zatim imao sam sreću da i sam slušam Šarčevićeva predavanja, na postdiplomskom studiju iz filozofije. Neću se pretvarati da, nakon više od trideset godina, pamtim svaku riječ. No ono što je u mom sjećanju neizbrisivo, to je ton, način izlaganja, pažnja koja se posvećuje svakom izričaju, stalno nastojanje na izoštravanju koncepata i, konačno, dostojanstvo: s njim nikada nismo mogli zaboraviti da je mišljenje čovjekova najvažnija zadaća.

To mišljenje bilo je u velikoj mjeri apstraktno, i često se činilo neprohodno. Pa ipak, nakon te davne poduke i usmjeravanja ja se danas ne osjećam nepripremljen za konkretne izazove naše partikularne situacije i našeg duhovnog konteksta, i za debate u kojima sam sudjelujem. Tek nedavno uspio sam da dokraja shvatim i zašto je to tako, naišavši na jednu rubnu primjedbu Waltera Benjamina uz Adornovu Negativnu dijalektiku: »valja proći kroz ledenu pustinju apstrakcije da se valjano dođe do konkretnog filozofiranja«.

Mnogima od nas Šarčević je otkrio na najbolji način i Benjamina i Adorna, a meni je, sasvim sigurno, pomogao da tu ledenu pustinju savladam.

Hvala Vam, profesore!

(Pročitano 30. marta 2011, na simpoziju o djelu Abdulaha Šarčevića, na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Objavljeno u Abdulah Šarčević. Filozofsko iskustvo vremena: znanost, filozofija, umjetnost, Filozofski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 2014, ss. 41-43).

Početna Miscellanea