Udala se Arifa

Takozvani »slučaj Franje Šarčevića« nije izraz neke nove društvene patologije, već samo još jedno očitovanje odavno postojećih društvenih disfunkcionalnosti. I upravo zato je zanimljiv piscu ovih redova: više od pukog povoda da izrazim solidarnost s jednim autorom koji je doživio prijetnje i pritiske zato što je izrazio mišljenje što odudara od većinskog, Šarčevićev slučaj je za mene prilika da novim primjerima potkrijepim i upotpunim analize društvenih procesa koji su kod nas na djelu, a kojima se godinama bavim… (dalje).

Povratak mladog čovjeka s dijagnozom

Uz mnoge prednosti, »neprisustvo na društvenim mrežama« ima i jednu lošu stranu: prijatelji, kolege ili samo poznanici koji frenetično prate sve razmjene na, recimo, FaceBooku, uporno mi šalju ekranske snimke tzv. postova za koje vjeruju da bi me mogli zanimati, najčešće zato što me autori spominju u različitim kontekstima, i različitim povodima. I kao da priželjkuju neki moj sočan komentar ili reakciju… Ja ipak smatram da su razmjene mišljenja na društvenim mrežama, koliko god osoba bilo u njih uključeno, privatne, jer nisu dostupne svima nego samo »prijateljima na FaceBooku«, i da na njih ne treba javno reagirati, baš kao kada bi bile izrečene na nekom druženju iza zatvorenih vrata… (dalje).

O balijskom medijskom šljamu

Nesumnjiva prednost odluke da objavljujem on line neke završene dijelove knjiga na kojima radim jest što na taj način dobivam mnoge komentare, usmene i pismene, od kojih mi neki pomažu da tekst po potrebi promijenim ili pojasnim. Loša strana iste odluke jest što me isti komentari ponekad potaknu da preuredim plan još nenapisanih dijelova, pa čak i da potpuno mijenjam napisane, koji će se u štampanom izdanju onda razlikovati od onih koji su već objavljeni na mojoj web-stranici. A to je prava mȍra za autora koji, poput mene, nastoji da zadrži kontrolu nad svojim diskursom.… (dalje).

Jedan susret s Muhamedom Filipovićem

Otkako sam u Času lobotomije (2007) na lik i djelo Muhameda Filipovića bacio svjetlo nešto drukčije od onoga u kojem je on volio da se predstavlja, nisam ga često susretao. Ako bi se i dogodilo da se na ulici ne možemo izbjeći, mimoilazili smo se s obostranim neuvažavanjem. Utoliko više sam bio zatečen kada me tog jutra krajem novembra 2018. presreo kod Markala, na Trgu oslobođenja od Alije Izetbegovića. Nezaobilazni šešir, nekakve naočale nalik na sunčane iako je bilo oblačno, i po jedan ceker u svakoj ruci. Upad direktan i agresivan: – A zašto Vi, Haveriću, mene mrzite?… (dalje).

Beskorisni idiot

Nedovršeni serijal »Antiamerikanizam«, koji ispisujem već nekoliko godina, nedavno je prikazao Suad Beganović u tekstu »Zablude jednog liberala«, objavljenom na sajtu Prva smjena čiji su urednici sebi dali u zadatak, dok čekaju »lokomotivu historije«, da se suprotstavljaju nacionalizmu i kapitalizmu ostajući, naravno, »vjerni ideji lijeve misli, demokratskog uređenja, radničkih prava, antifašizma, progresa, emancipacije i borbe za marginalizovane skupine«. Na ovom samoodređenju insistiram jer je karakteristično za ljevičarski dogmatizam svake vrste, pa i ovaj čije su žrtve Suad Beganović i urednici Prve smjene… (dalje).

Komšić u Bugarskoj

Teško da ima obaviještenih osoba starijih od 40 godina koje se ne sjećaju da je 2006. godine Haris Silajdžić, predsjednik Stranke za BiH, minirao u Predstavničkom domu PS BiH tzv. Aprilski paket, jedinstvenu priliku da se barem djelomično reformira glomazni institucionalni aparat naše zemlje, racionaliziraju procedure skupštinskog odlučivanja i ukupan politički proces saobrazi evropskim demokratskim standardima. Ono, međutim, čega se niko ne sjeća, jer je nestalo iz kolektivnog pamćenja kao beskorisno, jesu razlozi koje je Silajdžić u to vrijeme navodio pravdajući svoju odluku… (dalje).

Novi život starih tekstova

Nakon reakcija izazvanih Programskom deklaracijom Stranke demokratske akcije u kojoj je navodno najavljen zaokret ka »građanskoj državi«, urednici Prometeja smatrali su da je korisno da na svom portalu objave (20. septembra) moj tekst »Došao šejtan po svoje«, napisan prije nešto više od 13 godina (Dani br. 452, 10. februara 2006, ss. 18-20). Uredničkom intervencijom, nadnaslov teksta iz Dana, »Zašto BiH (nažalost) ne može biti građanska demokratija«, postao je na Prometeju njegov naslov… (dalje). 

Viđenje i vađenje

Kada se nedavno našao – opet! – na meti napadâ balijskog političkog šljama, predsjednik Naše stranke Predrag Kojović morao je da sa skupštinske govornice objašnjava široj javnosti da on, suprotno onome što tvrde poštovaoci jednog ustaškog ideologa, nije četnik. Sasvim u duhu vremena, taj njegov istup, emotivan i ličan, izazvao je mnogo više pažnje i izraza solidarnosti nego desetine korisnih inicijativa stranke u kojoj Kojović djeluje već deset godina… (dalje).

Karcinom kao lijek za rak

Turski politički magazin na bosanskom jeziku Stav često piše, različitim povodima, o »komunističkoj vladavini«, tj. o razdoblju 1945-1990. u bosanskoj/jugoslavenskoj povijesti. O tome kako je Bosni, Muslimanima i muslimanima u njoj bilo pod komunizmom uredništvo Stava, razumljivo, ne propituje ondašnje bosanskohercegovačke komuniste od kojih su neki, suprotno svim očekivanjima, još uvijek živi, već se u potpunosti pouzdava u sudove koje o tome izriču muslimanske žrtve komunizma i njihovi biološki i duhovni potomci… (dalje).

Slon u dnevnom boravku

Ne uspijevam da se sjetim gdje sam, u ranoj mladosti, pročitao — ili od koga sam čuo — anegdotu o Marku Twainu koji je, kao novinar-početnik u Missouriju, dobio zadatak da navečer pogleda predstavu u lokalnom pozorištu, napiše kritiku i donese je sutra ujutro uredniku… (dalje).

Tajni agent Lichtensteina

U prvom nastavku »Muka s liberalizmom«, zamišljenih kao serijal u kojem »problematiziram upotrebu zasadâ liberalizma u polemici koja se razvila oko konsocijacijske demokratije i njezine primjerenosti kao institucionalnog rješenja za probleme s kojima se Bosna i Hercegovina suočava od 1990. do danas«, osvrnuo sam se i na tekst historičara Mladena Ančića »Jedan čovjek-jedan glas ili ‘hodte nami vi na viru’«, objavljen u mostarskom Statusu. Ančiću sam posvetio nepunih 900 riječi (uključujući i navode iz njegovog teksta)… (dalje).

Muke s liberalizmom

U Bosni i Hercegovini, časopisi izlaze rijetko i neredovno. Samo toj činjenici možemo zahvaliti što se polemika o konsocijacijskoj demokratiji protegla na više od dvije godine. Pokrenula ju je knjiga Mirjane Kasapović Bosna i Hercegovina: podijeljeno društvo i nestabilna država,čiji su dijelovi već bili objavljeni u zagrebačkom Gordoganu… (dalje).

Lažov Bebi

Ne mislim da sam »instrumentalizirao« Vildanu Selimbegović, koju u životu nisam sreo, poslavši Danima pismo potpisano pseudonimom »Vjekoslav Bizjak«, i kojem je uredništvo dalo naslov »Muhamed the Kid« (Dani 491, 10. 11. 2006). Žena uređuje novinu, i njeno je da odluči šta će objaviti a šta neće, i hoće li provjeravati identitet pošiljalaca… (dalje).

Početna